top of page

Da li patite od nedostatka magnezijuma?

Minerali čine oko 4% ljudskog organizma. Magnezijum je jedan od najznačajnijih minerala i potrebno da ga unosimo u veoma velikim količinama. Zbog toga magnezijum spada u makrominerale. Biljke ekstrahuju minerale iz zemlje. Dakle, možemo ih unositi direktno iz biljaka ili indirektno iz mesa životinja koje su se hranile biljkama.

Zapadnjačka ishrana je deficitarna u pogledu minerala, pa i magnezijuma. Zemljište, na kome se danas gaje biljke, je daleko siromašnije u mineralima nego što je bilo pre drugog svetskog rata, na primer. Uzrok ovome je preterana sadnja i veštačka mineralna đubriva koja remete prirodni mineralni sastav zemljišta. Rafinisanjem namirnica, da bi se dobio beli hleb, beli pirinač, beli šećer, eliminiše se veliki deo minerala. Rafinisanjem se produžava trajnost proizvoda, obzirom da ih insekti i plesni mnogo manje napadaju. To je daleko profitabilnije za industriju.

Toksični minerali su antinutrijenti odnosno, takmiče se sa esencijalnim mineralima. Kako današnji čovek živi u veoma zagađenom okruženju, potrebno mu je mnogo više esencijalnih minerala kako bi održao optimalan nivo u organizmu i sprečio taloženje toksičnih materija. Potrebe u mineralima rastu sa godinama, s obzirom da se nivo olova, kadmijuma, aluminijuma i žive povećava, usled taloženja u organizmu.

Magnezijum je veoma značajan za održanje i jačanje imunog sistema. Sinergistički deluje sa kalcijumom u održanju gustine kostiju i funkcionisanju nervnog i mišićnog sistema. Potpomaže opuštanje mišića, smanjuje nervnu napetost, esencijalan je u proizvodnji energije.

Ishrana prosečnog čoveka je relativno bogata kalcijumom ali veoma deficitarna magnezijumom, zbog toga što je mleko, kao najveći izvor kalcijuma u modernoj ishrani, siromašno magnezijumom. Magnezijum je vitalan sastojak hlorofila, onog zelenog pigmenta koji se nalazi u biljkama. Dakle, dobar izvor magnezijuma je zeleno povrće. Od ostalih, najbolji izvori su pšenične klice (490mg), bademi (270mg) i drugi orašasti plodovi i semenke, koji su takođe dobar izvor kalcijuma zatim, pivski kvasac (231mg), heljda (229mg), kuvani pasulj (37mg), beli luk (36mg), suvo grožđe (35mg), grašak (35mg), rakovi (34mg).

Ishrana mora biti raznovrsna jer neki od sastojaka namirnica koje sadrže najviše magnezijuma takođe remete njegovu apsorpciju. Na primer, zeleno lisnato povrće sadrži oksalate a pšenične klice i druge žitarice sadrže fitate koji smanjuju njegovu resorpciju. Da bi pomogli usvajanje magnezijuma treba u ishrani da imamo dovoljno vitamina B1, B6, C i D, kao i cinka, kalcijuma i fosfora. Idealnim odnosom magnezijuma i kalcijuma se smatra odnos 2:3, a u slučajevima deficita magnezijuma 1:1.

Magnezijum funkcioniše kao kofaktor u mnogim enzimskim procesima u organizmu. Često funkcioniše sa vitaminima B1 i B6. Takođe, učestvuje u sintezi proteina uključujući i hormone, zbog čega je važan, između ostalog, i u tretmanu predmenstrualnog sindroma. Nivo vitamina D, koji je esencijalan za naš imunitet, zavisi, između ostalog, od nivoa intraćelijskog magnezijuma. Zbog toga, ukoliko ne možete da popravite vrednosti svog vitamina D i pored suplementacije, sva je prilika da patite od deficita magnezijuma.

Nedostatak magnezijuma je povezan sa kardiovaskularnim bolestima. Njegovo pomankanje u organizmu izaziva spazam mišića što može izazvati infarkt miokarda. Veći nedostatak magnezijuma može da izazove infarkt, čak i u potpunom odsustvu arterijske blokade. On takođe, ima veoma značajnu ulogu u sniženju pritiska. Kod ljudi preminulih od srčanog infarkta pronađen je izuzetno nizak nivo ovog minerala. Najčešći simptomi nedostatka magnezijuma su spazam i drhtanje mišića, slabost mišića, nesanica, nervoza, opstipacija, aritmije, povišen krvni pritisak, hiperaktivnost, depresija, konfuzija... Zapaženo je da ljudi oboleli od autoimunih oboljenja mnogo češće pate od deficita magnezijuma. Zbog toga ga ja često preporučujem u programu suplementacije.

Većina minerala, esencijalnih za zdravlje, dospeva u organizam u obliku jedinjenja vezanog za neki veći molekul. To je heliran oblik minerala i on se u organizmu najbolje resorbuje. Tako se i magnezijumov aminokiselinski helat 2 puta bolje resorbuje od magnezijum karbonata, na primer. Ipak, ja najčešće preporučujem citratni oblik jer se odlikuje veoma dobrom apsorpcijom i relativno povoljnom cenom.

Optimalan dnevni unos za decu iznosi oko 200-375mg, za odrasle 375-500mg. Terapijske doze su veće i iznose i za decu i za odrasle 400-800mg. Toksični efekti magnezijuma su žeđ, pad krvnog pritiska, gubitak refleksa i depresija disanja. Toksični efekti se ipak, javljaju samo kod bubrežnih bolesnika koji uzimaju visoke doze magnezijuma kroz suplementaciju. Doze ispod 1000mg se smatraju potpuno bezbednim za korišćenje u dužem vremenskom periodu a jedini neželjeni efekat koji magnezijum može da ispolji u ovoj količini je laksativni.

S obzirom na višestruke uloge u organizmu, uključujući i imunitet, smatra se esencijalnim za ljudsko zdravlje. Nedostatak magnezijuma može dovesti do disbalansa ostalih nutrijenata u organizmu što povećava mogućnost oboljevanja od svih bolesti. Većina ljudi pati od nedostatka magnezijuma zato ga uzimajte u većim količinama, kroz hranu ili suplemente.

bottom of page