top of page

 

Autoimune bolesti-kako da sprečite svoj organizam da napada sam sebe?

 

Koje bolesti pogađaju više žena nego oboljenja srca i karcinom dojke zajedno?

 

Oboljevanje od autoimunih bolesti je poprimilo epidemijske razmere. Ipak, za lečenje ovih bolesti se izdvaja mnogo manje sredstava nego za lečenje drugih hroničnih oboljenja. I na polju istraživanja je slično. Samo 8% budžeta koji se koristi za istraživanje kardiovaskularnih bolesti i karcinoma se koristi za istraživaje autoimunih oboljenja, iako više žena boluje od AI (autoimunih oboljenja) nego od bolesti srca i karcinoma zajedno.

 

Zbog čega je za poslednjih par decenija broj obolelih od AI bolesti utrostručen? Verovatno je pravo pitanje, šta je uzrok ove epidemije?

 

Ova oboljenja uglavnom prolaze nezapaženo jer se pojavljuju u tako mnogo vrsta i oblika i prožimaju toliko različitih medicinskih specijalizacija da se o njima uglavnom razmišlja odvojeno. U stvari je to sve jedna bolest koja se pojavljuje u različitim oblicima, u zavisnosti od vaših godina, boje kože, načina i stila života itd. Zbog toga je pristup Funkcionalne medicine koji posmatra osobu u celini, od suštinskog značaja.

 

Postoji preko 100 različitih vrsta autoimunih bolesti. Najčešće su: reumatoidni artritis, lupus, multipla skleroza, Hašimoto tireoiditis, inflamatorna crevna oboljenja, dijabetes tip1, hipotireoidizam, psorijaza i tako u nedogled. Međutim, sve je to zapravo jedna bolest.

 

Kod svih ovih oboljenja organizam napada sopstveno tkivo umesto da napada bakteriju, virus ili nekog parazita. Nešto zbunjuje vaš imuni sistem! Ispostavlja se da je to ogromna količina toksina iz okruženja koji atakuju na našu osetljivu i kompleksnu biohemiju i kojima smo neselektivno i konstantno izloženi. Toksični metali i 80 000 drugih industrijskih hemikalija uzrokuju hiperreaktivnost našeg imunog sistema.

Postoje i drugi uzroci kao što su skrivene infekcije ili alergije (koje su takođe autoimuna reakcija), kombinovane sa našom lošom ishranom punom procesuiranih namirnica i stresom.  Sve ovo utiče na naše gene koji mutiraju, menjaju se i izazivaju autoimune reakcije.

 

Amerika je, od svih zemalja sveta, suočena sa najizraženijim trendom oboljevanja danas. Upravo zbog toga predpostavljam, njihova vlada onemogućila je pristup dokumentima i fajlovima o nivou toksičnosti u okruženju. Šta to govori o "najdemokratskijoj“ vladi na svetu. I šta to govori nama koji sve metode i načine lečenja prepisujemo, direktno ili indirektno, upravo od njih.

 

Većina istraživanja se odnose na jednu hemikaliju. Recimo, uticaj žive na organizam. Iako znamo da je živa toksična i da ne postoje bezbedni nivoi kontaminacije živom (svaka kontaminacija izaziva intoksikaciju i negativne efekte na zdravlje), i dalje se koriste amalgamske plombe i vakcine koje sadrže živu, i mi to ubrizgavamo direktno u organizam bebama. Dakle, znamo da su pojedine hemikalije toksične za nas, i i dalje ih koristimo, ali da li je iko ikada ispitao uticaj smeše od 80 000 različitih toksičnih supstanci na organizam? Naravno da nije i neće. I uz najbolju volju, to je nemoguće. Ali vi možete da zamislite šta ta smeša toksina može učiniti našem organizmu. Ili organizmu vašeg deteta koje svake godine primi nekoliko vakcina punih otrovnih hemikalija i pri tome je izloženo toksinima iz hrane (aditivi, konzervansi, gluten, veštačke boje, šećeri, hidrogenizovane biljne masti, veštački zaslađivači...), izduvnim gasovima iz vozila, elektromagnetnom i drugim zračenjima i dr.

 

Skorašnje istraživanje je pokazalo da mi u svom organizmu imamo preko 140 različitih toksičnih hemikalija, i to su samo one koje su ispitivane. Ako ste zainteresovani, postoji još gori podatak. Vršeno je istraživanje vezano za nivo toksičnosti nerođene dece, u Kanadi. Podaci su poražavajući. Testirali su krv iz pupčane vrpce tek rođene dece. Dakle, ta deca nisu bila izložena nikakvom spoljnom uticaju osim onog kojem je bila izložena njihova majka. Ipronašli su 287 različitih hemijskih toksina uključujući: pesticide, ftalate, protivpožarne hemikalije (kojima se oblažu i dečja odeća i igračke, gotovo sav nameštaj), razne ksenoestrogene, razne toksične metale, uključujući i živu itd. Dakle, od rođenja smo pretovareni raznim otrovnim hemikalijama koje se ugrađuju u naš organizam i remete normalne funkcije i procese.

 

Konvencionalni pristup lečenju autoimunih bolesti je „ućutkavanje reakcija organizma“, odnosno suzbijanje simptoma koji se javljaju. Za to se koriste antiinflamatorni lekovi, steroidi, hemioterapijska sredstva (lekovi protiv raka) itd. Cilj tih lekova je da onemoguće vaš imuni sistem da deluje. U tom smislu, oni su veoma efikasni. Zapravo, toliko su efikasni da povećavaju šansu da obolite od raka i drugih veoma ozbiljnih bolesti. Svi ti lekovi imaju veoma ozbiljne nusefekte a samo delimično otklanjaju simptome autoimunih bolesti. Istina, u situacijama kada vam je život ugrožen mogu biti neophodni, ali na duže staze, nanose više štete nego što rešavaju problem. Ovi lekovi jednostavno ne mogu rešiti problem autoimunih bolesti zato što nisu usmereni na rešavanje njihovog uzroka.

Sada znamo da su uzroci nastanka autoimunih bolesti toksini iz okruženja, alergeni i stres. Jedini način, kao što su i moji pacijenti iskusili i shvatili, da se izborimo sa ovim bolestima je da utičemo na skrivene uzroke koji ih izazivaju.

 

 

Dakle, šta možete da uradite ukoliko vi ili neko koga volite boluje od autoimune bolesti?

  • Testirajte nivo toksičnih metala u organizmu,

  • uradte test netolerancije na hranu,

  • unesite nutrijente koji vam nedostaju, kao vitamin D, magnezijum, esencijalne masne kiseline, probiotike i grugo,

  • naučite tehnike opuštanja,

  •  izbegavajte sve što je potencijalno loše za vas (industrijski obrađene namirnice, gluten, mleko i proizvode, toksična sredstva za higijenu, hranu sa kioska),

  • Izvršite detaljnu detoksikaciju organizma, naročito jetre.

Iz mog iskustva, ovakav pristup pomaže apsolutno svakome i ne škodi nikome. Ne postoji osoba obolela od autoimune bolesti kojoj ovakav pristup nije pomogao a mnogi su se trajno oslobodili svih simptoma.

bottom of page